Značajke pasmine Akita Inu

Samozatajna i neovisna

Akita je pas koji voli mir i često djeluje kao pravi samotnjak. Ovaj japanski čistokrvni pas ne uživa u bučnim okupljanjima niti u gužvi psećih parkova. Iako mu je potrebna povezanost s obitelji, najviše se veže uz jednog vlasnika kojem je u potpunosti odan. Prema djeci iz svoje obitelji obično je strpljiv i nježan, no nije uvijek raspoložen za igru s nepoznatom djecom.

Elegantni čuvar mira

Kako bi se izbjegle neugodnosti, akitu nije preporučljivo ostavljati samu s djecom ili gostima. Ova pasmina preferira tihe i stabilne situacije te uživa u društvu svog vlasnika. Ako je predugo sama, može razviti neželjena ponašanja. Iako djeluje smireno i dostojanstveno, u njoj je uvijek prisutan snažan lovački instinkt. Zato odgoj akite zahtijeva iskustvo, strpljenje i veliku dozu razumijevanja.

Tvrdoglava, ali inteligentna

Akita nije pasmina koja će slijepo izvršavati svaku naredbu. Ne zanima je besmisleno ponavljanje trikova, no kad u aktivnosti vidi svrhu, pokazuje koliko je snažna i spretna. U psećim sportovima rijetko se natječe, iako bez problema može ostvariti izvrsne rezultate ako je motivirana. U njezinom treningu ključnu ulogu imaju dosljednost i motivacija vlasnika.

Odan partner iskusnim vlasnicima

Vlasnik koji akiti pristupi s ljubavlju, strpljenjem i jasnim granicama, dobit će nevjerojatno odanog i zaštitnički nastrojenog psa. Akita ne podnosi grubost niti nepravdu, ali pod pravim vodstvom razvija snažnu vezu i spremna je beskompromisno štititi svoju obitelj.

Hachikō – simbol vjernosti

Najpoznatija akita u povijesti je zasigurno Hachikō, pas koji je postao svjetski simbol odanosti. Svakoga je dana dvadesetih godina prošlog stoljeća pratio vlasnika do željezničke stanice Shibuya u Tokiju. Nakon vlasnikove smrti, Hachikō ga je nastavio čekati gotovo deset godina, sve do svoje smrti. Njegova priča je 2009. ekranizirana u filmu Hachiko: A Dog’s Story s Richardom Gereom, a kip i izlaz “Hachikō Exit” na stanici Shibuya i danas podsjećaju na njegovu bezuvjetnu odanost.

Izgled

Iako pripada skupini špic pasa, koji su uglavnom manjih dimenzija, akita inu je dojmljiva iznimka. Sa svojim mišićavim tijelom i visinom grebena do 70 cm, odaje snagu i autoritet. Posebno se ističu široko čelo, uspravne trokutaste uši i karakterističan rep smotan preko leđa, što joj daje dostojanstven i ponosan izgled.

Boje i dlaka

Akita ima dvostruku dlaku – grublju, čvrstu gornju i mekanu, gustu poddlaku koja je štiti od hladnoće i vjetra. Najčešće se javlja u smeđoj ili sezam boji (crveno-smeđa s crnim vrhovima), ali postoje i prošarane te potpuno bijele jedinke. Kod svih osim potpuno bijelih akita nužna je prisutnost tzv. urachiro oznaka – bjelkaste dlake na njušci, obrazima, donjoj strani vrata, prsima, unutarnjoj strani nogu i repu.

Povijest uzgoja

Japanci su već početkom 20. stoljeća započeli organizirani uzgoj akite kako bi očuvali čistu liniju ove nacionalne pasmine. Odbacivali su mješavine nastale križanjem i sve više se oslanjali na drevni tip – vitkiji, s kraćim leđima i šiljastijom glavom od američke akite. U nastojanju da se očuva izvorni izgled, povremeno su korišteni i križanci s pasminama poput kishu inu, chow chowa ili matagi atake.

Ciljevi uzgajivača

Današnji uzgajivači, u Japanu i svijetu, nastoje sačuvati autentičan izgled i snažan karakter akite, a istodobno izbjeći genetske slabosti. Zbog toga se u uzgoju surađuje sa stručnjacima i primjenjuju strogi standardi. Samo takav pristup može jamčiti zdrave pse stabilnog temperamenta.

Zdravlje

Unatoč pažljivom uzgoju, akite su sklone određenim zdravstvenim problemima. Najčešći su:

• kožne bolesti poput seboroičnog adenitisa,
• autoimuni poremećaji,
• progresivna atrofija mrežnice,
• epilepsija,
• problemi sa štitnjačom,
• displazija kukova, česta u velikih pasmina.

Odgovorni uzgajivači redovito testiraju svoje pse kako bi rizik od ovih bolesti bio što manji.

Uzgoj i kupnja šteneta

Tko razmišlja o akiti inu kao obiteljskom psu, trebao bi se obratiti isključivo provjerenim uzgajivačima koji djeluju u sklopu kinoloških klubova i uzgajaju pse u skladu s pravilima FCI-a. Samo tako možete biti sigurni da ćete dobiti zdravog, rodovničkog psa stabilnog karaktera. Kupnja štenaca iz neprovjerenih izvora ili “tvornica pasa” ne samo da nosi zdravstvene i ponašajne rizike, već i šteti cijeloj pasmini.

Prehrana

Za dug i zdrav život akite inu ključna je pravilna prehrana. Kao i kod kupnje šteneta, kvaliteta je važnija od same cijene – najskuplja hrana ne mora nužno biti i najbolja. Bitno je da obrok bude uravnotežen i da sadrži sve potrebne hranjive tvari u pravim omjerima.

Akite su poznate po tome da znaju biti izbirljive. Pronalazak hrane koja je i zdrava i ukusna može potrajati, no nemojte je prečesto mijenjati. Svaka promjena mora biti postupna jer nagla zamjena može izazvati probavne smetnje.

Idealna prehrana sadrži oko 70 % mesa i 20–30 % povrća, dok žitarice treba svesti na minimum. Umjetni dodaci, šećeri i svinjetina se ne preporučuju, a zbog sklonosti alergijama bolje je izbjegavati i hranu bogatu sojom. Dva obroka dnevno su sasvim dovoljna, a kao izvor proteina preporučuju se govedina, janjetina, divljač ili čak nojevo meso. BARF metoda (biološki prikladna sirova hrana) često se pokazuje vrlo uspješnom kod ove pasmine.

Njega

Dlaka akite je relativno jednostavna za održavanje, ali tijekom linjanja zahtijeva redovito četkanje, ponekad i svakodnevno. Time se uklanja mrtva dlaka i sprječava stvaranje čvorova.

Aktivnost

Na prvi pogled akita može djelovati mirno i ne zahtijevati puno aktivnosti. Iako uživa u dugim šetnjama i mirnom suživotu, njezin snažan karakter zahtijeva vlasnika s iskustvom, strpljenjem i znanjem. Redovna fizička aktivnost i mentalna stimulacija ključni su kako bi pas bio zadovoljan i uravnotežen.

Za koga je akita inu?

Ova pasmina nije za svakoga. Akita treba odlučnog i iskusnog vlasnika koji se zna nositi s njezinom neovisnošću i tvrdoglavošću. Rano učenje i socijalizacija su obavezni. Akita se obično ne slaže najbolje s drugim psima i nije ljubitelj gužvi. Ako pak cijenite njezin ponos i samostalnost, zauzvrat ćete dobiti nevjerojatno odanog psa i zaštitnika obitelji.

Povijest

Povijest akite seže tisućama godina unazad – pronađeni prikazi pasa na glinenim posudama i brončanim artefaktima stari su gotovo 5000 godina. Genetske studije potvrđuju da je akita jedna od najstarijih pasmina Azije i blizak srodnik vuka. Prvi rodovnički psi potječu iz japanske regije Akita, po kojoj je pasmina i dobila ime.

Nakon Drugog svjetskog rata razvile su se dvije linije – japanska akita inu i američka akita. Japanski tip je manji i elegantniji, dok je američki snažniji i krupniji. Danas su obje priznate kao zasebne pasmine.

Izvorna zadaća

Akita je prvotno bila lovački pas za krupnu divljač poput medvjeda i divljih svinja. Kroz povijest je služila i kao pas čuvar te ponekad, nažalost, i za borbe pasa (zabranjene 1908. u Japanu). Danas se akita ponajviše drži kao obiteljski pas, no njezin snažan zaštitnički instinkt i lovačka narav i dalje su prisutni.