Jesu li mačke pametnije od pasa? Znanstvenici možda konačno imaju odgovor

Kao dva najpopularnija kućna ljubimca na svijetu, mačke i psi se stalno uspoređuju. Raspravljamo o tome tko je bolji pratitelj, tko je nježniji i privrženiji, ali i o jednoj od najdugovječnijih dilema: tko je pametniji — mačka ili pas?
Ljubitelji pasa često ističu njihovu sposobnost učenja naredbi i poslušnosti, dok obožavatelji mačaka naglašavaju njihovu samostalnost, prilagodljivost i sposobnost rješavanja problema.
Vlasnici kućnih ljubimaca mogu o tome raspravljati unedogled, ali na sreću, znanstvenici su također pokušali pronaći odgovor. Iako istraživanja koja uspoređuju inteligenciju mačaka i pasa nisu pretjerano brojna, dostupni rezultati pružaju korisne tragove i približavaju nas rješenju pitanja: jesu li mačke zapravo pametnije od pasa?
Mačji mozak vs. pseći mozak
Odgovor na pitanje koja je vrsta pametnija — mačka ili pas — puno je složeniji nego što se čini. Kod ljudi je lakše, jer postoji test inteligencije (IQ), dok ne postoji univerzalan, jasan način za mjerenje ukupne inteligencije životinja. Još je teže raditi usporedbe između dvije životinjske vrste nego između čovjeka i životinje.
Dr. Brian Hare sa Sveučilišta Duke to je opisao ovako:
“Pitati koja je vrsta pametnija isto je kao pitati je li čekić bolji alat od odvijača. Svaki od njih služi različitoj svrsi.”
Drugim riječima, inteligencija ovisi o tome u čemu je potrebno biti dobar.
Mačke i psi razvijali su se kroz tisuće godina na potpuno drukčije načine, ovisno o svojim potrebama za preživljavanje. Svaka vrsta suočavala se s vlastitim izazovima i razvijala jedinstvene vještine kako bi ih savladala.
Zato današnje mačke i psi pokazuju različite oblike inteligencije temeljene na evoluciji i ulozi koju su imali u prirodi — i kasnije, uz čovjeka.
Ne možemo jednostavno reći da je jedna vrsta “pametnija” od druge bez da uzmemo u obzir različite oblike inteligencije i jednake uvjete procjene. Trenutno ne postoji savršena metoda koja bi mačkama i psima omogućila potpuno pravedno uspoređivanje mentalnih sposobnosti.
Osim toga, ljudi su ti koji procjenjuju inteligenciju, pa je teško izbjeći subjektivnost — ono što je nama znak “pametnog ponašanja” možda uopće nije relevantno u životinjskom svijetu.
Unatoč tome, postoje istraživanja koja analiziraju pojedina područja kognitivnih sposobnosti, poput pamćenja, učenja, rješavanja problema i socijalne inteligencije. Ta nam istraživanja daju donekle jasniju sliku, odnosno smjernice o tome tko prednjači u određenim aspektima životinjske inteligencije.

Brojanje neurona kao pokazatelj inteligencije
Jedan od načina na koji su znanstvenici pokušali procijeniti inteligenciju životinja jest usporedba broja neurona u moždanoj kori. Upravo je taj dio mozga zadužen za napredne kognitivne funkcije, poput pamćenja, donošenja odluka i razmišljanja. Ideja je da vrsta s većim brojem neurona ima i veći potencijal za složene misaone procese. Neurologinja Suzana Herculano-Houzel to je jednostavno objasnila: “Neuroni su osnovne jedinice za obradu informacija. Što ih je više, to je veći kognitivni kapacitet životinje.”
Kako bi usporedila različite životinje, Herculano-Houzel provela je zanimljiv eksperiment: otopila je moždano tkivo preminulih životinja i mikroskopski prebrojala suspenziju neuronskih stanica. U istraživanju su analizirani mozgovi više vrsta, uključujući jednog psa retrivera, jednog manjeg mješanca i jednu mačku (sve životinje uginule su prirodno i donirane su znanosti).
Rezultati su pokazali da je zlatni retriver imao najviše neurona – oko 623 milijuna, zatim je slijedio mali pas, dok je mačka imala oko 250 milijuna neurona.
Na prvi pogled, to bi moglo značiti da psi imaju bolju kognitivnu sposobnost od mačaka. No, situacija nije tako jednostavna. Još uvijek se ne zna točno koliko veličina mozga utječe na inteligenciju.
Prethodna istraživanja sugerirala su da veći mozak znači i više neurona te time veću mentalnu sposobnost – i to se donekle potvrdilo u studiji iz 2014. koja je povezivala veličinu mozga s kontrolom impulsa. Iako mačke nisu bile uključene u to istraživanje, rezultati su upućivali na to da životinje s većim mozgom pokazuju bolju kontrolu i složenije ponašanje.
Međutim, istraživanje Herculano-Houzel pokazalo je da neka velika stvorenja s golemim mozgom, poput smeđeg medvjeda, imaju manje neurona od manjih životinja. To dovodi do zaključka da je priča puno složenija i da je potrebno još istraživanja.
Još jedan važan detalj: broj neurona ne govori ništa o tome kako ih životinja koristi. Primjerice, retriver može imati stotine milijuna neurona, ali to ne znači da u stvarnom životu koristi sve svoje mentalne mogućnosti.
Želiš saznati još zanimljivih činjenica o mačkama? Pročitaj i:
⭐ Zašto su dvije mačke bolje nego jedna?

Rješavanje problema i pronalaženje hrane
Iako broj neurona može sugerirati prednost pasa, neka druga istraživanja ipak naginju u korist mačaka. Jedno takvo provedeno je 2006. godine u Mađarskoj i pokazalo je da su mačke uspješnije u rješavanju složenih hranidbenih zadataka i interaktivnih slagalica.
U eksperimentu su i psi i mačke morali koristiti šape i njušku kako bi došli do hrane skrivenoj u igračkama-puzlama. Obje vrste bile su sposobne riješiti zadatak, no rezultati su pokazali zanimljiv obrazac: psi su češće odustajali i okretali se prema ljudima očekujući pomoć, dok su mačke radije nastavile istraživati i same doći do rješenja.
Ovakvo ponašanje slaže se s njihovim prirodnim instinktima. U prirodi, pronalazak hrane najvažnija je vještina za preživljavanje. Kada govorimo o inteligenciji povezanoj s lovom, mačke bez sumnje prednjače.
Mačke su vrhunski predatori — tihi, okretni i izuzetno fokusirani. Čak i kućne mačke imaju snažan lovački nagon i bez problema bi pronašle hranu kad bi morale. Psi također mogu loviti, ali u prosjeku nemaju istu razinu preciznosti, strpljenja i instinkta kao mačke (naravno, postoje iznimke među pasminama koje su stoljećima uzgajane za lov).
Ako bismo inteligenciju mjerili time koja bi se životinja bolje snašla sama u divljini, mačke bi sigurno odnijele pobjedu.
Društveni faktor
Mačke bez poteškoća mogu same doći do hrane, ali neki znanstvenici smatraju da je društvena inteligencija jednako važna mjera pameti. Ona se odnosi na sposobnost životinje da se prilagodi životu uz ljude. Psi se često doživljavaju kao društveniji, no mačke u tom pogledu nikako ne treba podcijeniti.
Mnoge kućne mačke jednako su društvene kao i psi te ovise o interakciji s ljudima — i mentalno i emocionalno. Također, često se spominje ideja da su psi lakši za treniranje, ali to nije potpuno točno. Uz prave metode i motivaciju, mačke mogu naučiti trikove, rutine i ponašanja jednako uspješno.
Treba imati na umu da su psi uz ljude mnogo duže nego mačke — taj povijesni odnos možda igra ulogu u njihovoj sposobnosti društvene prilagodbe. Uz to, način na koji vlasnici tretiraju pse i mačke također utječe na percepciju njihove “poslušnosti”. Dok psi često idu na treninge, socijaliziraju se u parkovima i sudjeluju u aktivnostima, mačkama se takve prilike rijetko pružaju.
Kad sve zbrojimo, postoji više različitih vrsta inteligencije — lovna, društvena, kognitivna, prilagodljiva — i svaka vrsta briljira u nečemu drugom. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su mačke ili psi “pametniji” — ali možemo reći da mačke imaju poseban, jedinstven oblik inteligencije koji ih čini iznimno fascinantnima.
Za više informacija o istraživanju neurona kod životinja, posjeti:
https://www.science.org/
Ako te zanimaju još zanimljive teme o mačkama i psima, obavezno zaviri u naš blog 👇
🔗 https://jadepetsitting.com/blog/



